NEUJEDNAČENA PRAKSA U VRTIĆIMA Trudna odgojiteljica mjesecima se bori za svoje zakonsko pravo, druga na poslu imala spontani pobačaj: ‘Sustav je apsurdan!’
Unatoč jasnim liječničkim preporukama i zakonskom pravu na poštedu, zagrebačka odgojiteljica mjesecima ne uspijeva ostvariti dopust, dok institucije prebacuju odgovornost jedna na drugu
Iako je mislila da će to odraditi bez ikakvih problema u zakonskom roku od osam dana, jedna trudna odgojiteljica iz Zagreba još se pokušava izboriti za plaćeni dopust za trudne radnice na koji zbog prirode posla ima zakonsko pravo. No, ravnateljica gradskog vrtića u kojem je zaposlena, odbija joj dati taj dopust. Tim se problemom bavi i Udruga SIDRO kojoj se javljaju trudne odgojiteljice koje ne mogu otići na plaćeni dopust, a neke su na poslu imale čak i spontani pobačaj. – Sunčano jutro, telefon Sidra zvoni bez prestanka. S druge strane uplakani ženski glas tiho progovara: ”Oprostite, pomozite mi, ne znam što učiniti…djeca u skupini u igri su se sudarila, jedno dijete u padu me udarilo u trbuh…pola sata kasnije, pred djecom… izgubila sam svoju bebu, spontani pobačaj uslijed udarca…”.
Tišina koja oštro reže zrak, suze s obje strane telefonskog poziva, utjehe nema. Kasno je. Moglo se i moralo spriječiti. Da se zaštita na radu provodila ispravno. No trudna odgojiteljica nije imala podršku poslodavca. Odbio je odobriti jedinu zakonom propisanu zaštitu za trudne odgojiteljice u vrtićima – dopust trudne radnice. Je li to bila ozljeda na radu? Je li tko išta poduzeo? Odgojiteljica koja više nije trudna, nema snage propitivati. Uostalom, njene bebe više nema, što je od toga važnije? – kažu u udruzi SIDRO.
Da se ne bi našla u sličnoj situaciji, naša sugovornica koja je zaposlena u jednom zagrebačkom gradskom vrtiću, podnijela je zahtjev za plaćenim dopustom na koji ima pravo, no zahtjev joj je odbijen. – Sve je počelo još u veljači, kada sam bila u drugom mjesecu trudnoće. Tada sam otišla na prvi ginekološki pregled i predala svu dokumentaciju ravnateljici, uključujući zahtjev i potvrdu ginekologa. U ginekološkoj potvrdi stajalo je da se preporučuje pošteda s obzirom na prirodu posla odgojitelja, jer je to radno mjesto na kojem se trudna radnica ne može adekvatno zaštititi. Nemoguće je osigurati zaštitu u bilo kojoj grupi, bilo da su djeca stara jednu ili šest godina. Rizik je jednak jer su to djeca. Mislila sam da će mi zahtjev biti odobren iako i neke moje kolegice s kojima radim u istom vrtiću nisu ostvarile to pravo – priča nam jedna zagrebačka odgojiteljica koja se već tri mjeseca bori sa sustavom.
Plaćeni dopust joj nije odobren, a objašnjenje ravnateljice vrtića ju je šokiralo. – Ravnateljica je, uz procjenu rizika koju je trebala izraditi medicina rada, napravila i individualnu procjenu u kojoj je navela stvari koje po zakonu uopće nije smjela. Na temelju te individualne procjene, medicina rada daje preporuku o radnoj sposobnosti. Rekli su da tako mogu obavljati posao, što definitivno nije točno. Prema pravoj procjeni rizika, trudna radnica ne smije obavljati taj posao jer postoji veliki rizik. No, oni su to potpuno zanemarili. Odlučila sam potražiti drugo mišljenje. Drugi je liječnik napisao mišljenje u roku od deset minuta čim je vidio da u procjeni rizika jasno stoji ‘velik rizik’ i da trudna radnica ne smije raditi. Tu više nije bilo potrebe ni za kakvom analizom. To sam također predala ravnateljici, ali ona je odgovorila da ostaje pri svojoj odluci temeljenoj na prvoj procjeni – priča nam ova Zagrepčanka.
U međuvremenu je koristila godišnji odmor te se obratila nizu institucija, uključujući ministarstva, inspekcije i zdravstvene ustanove. Iako je pravobraniteljica reagirala brzo, ostale institucije ili nisu odgovarale ili su se proglašavale nenadležnima, zbog čega se slučaj mjesecima vrti u administrativnom krugu bez konkretnog rješenja. Posebno problematičnim ističe različita tumačenja iste procjene rizika od strane liječnika medicine rada, kao i izostanak jasnog očitovanja nadležnih tijela. Nakon brojnih pokušaja komunikacije i neispunjenih obećanja o odgovoru, zaključila je da sustav ne funkcionira kako bi trebao. – Posebno je apsurdno što su neke moje kolegice koje rade u drugom gradskom vrtiću dopust dobile bez ikakvih problema – kaže naša sugovornica. S time se slažu i u Udruzi SIDRO u kojoj kažu kako deset posto trudnih odgojiteljica uopće ni ne traži zaštitu dok više od 30 posto njih odustane pod pritiskom. Svoje zakonsko pravo uspije ostvariti tek 67 posto trudnica. – Unatoč jasnim i za radnice pozitivnim mišljenjima nadležnih ministarstava, inspekcija, institucija i stručnjaka – pravo na dopust trudne radnice sustavno se osporava, ignorira i razvlači do besmisla. Postupci traju mjesecima, dok zaštita više nema svrhu. Istovremeno, država najavljuje nove zakone i osniva znanstvene savjete. No kako vjerovati u nove mjere, kada se ni ove postojeće ne provode? Udruga SIDRO još je 2024. predložila Ministarstvu demografije i useljeništva konkretno rješenje: dopust trudne radnice uvesti u program demografske revitalizacije kao državnu demografsku mjeru, financirati iz državnog proračuna, a ne da ostane financijski teret isključivo poslodavaca. Bez toga, poslodavci će i dalje tražiti načine kako izbjeći obvezu, a trudnice će i dalje plaćati cijenu – kažu u Udruzi. Kako je moguće da jedan gradski vrtić odobrava dopuste trudnim odgojiteljicama, a drugi ne, upitali smo zagrebački Gradski ured za obrazovanje, sport i mlade, a odgovor ćemo objaviti kada ga dobijemo.
