Cocco Bill – kauboj koji je Divlji zapad pretvorio u komediju apsurda

Povijesna panorama stripova i junaka Cocco Bill – kauboj koji je Divlji zapad pretvorio u komediju apsurda arhiva googletag.cmd.push(function() { googletag.display(‘divPasicaBelowMainImage’); }); VL Autor Mladen Novaković 14.08.2026. u 10:26 Dodaj Večernji list među omiljene izvore na Googleu Legendarni strip-junak Benita Jacovittija, poznat po kamilici umjesto viskija i nezaboravnom uzviku “Mondo pistola!”, od 1957. nasmijava čitatelje svojim neobičnim obračunima na zamišljenom Divljem zapadu googletag.cmd.push(function() { googletag.display(‘divRectangle1’); }); Cocco Bill je karikaturalni strip-junak kojeg je stvorio talijanski crtač Benito Jacovitti. Od prve objave u ožujku 1957. godine postao je jedan od najprepoznatljivijih i najduhovitijih junaka talijanskog stripa, a njegove su pustolovine poslije doživjele i televizijske prilagodbe. Serijal obiluje parodijama klasičnih vestern-motiva: šerifima grubih manira, tučnjavama u salunu, napadima na diližanse, pokušajima linča i susretima s indijanskim plemenima čiji izmišljeni jezici zvuče kao komične varijacije talijanskih dijalekata. Jacovitti te motive pretvara u brzu, nadrealnu i karikaturalnu komediju. 2 Lilly Wachowski Stvorila je ‘Matrix’, ali Hollywood ne želi njezin novi film: ‘Ne žele ga snimiti zbog transrodne glumačke postave’ Cocco Bill već desetljećima osvaja čitatelje neobičnom mješavinom vestern-parodije, apsurdnog humora i prepoznatljive sklonosti kamilici. Riječ je o parodiji kaubojaca ispisanoj u znaku neuništivog humorističnog delirija, odnosno najčišćeg i najrazuzdanijeg nonsensa. Njegov konj Trottalemme – ime koje doslovno znači “kaskaj polako” – nije obična životinja. Razmišlja poput čovjeka, puši cigarete, pije tekilu i noću sanja, čime dodatno pridonosi neobičnom, grotesknom svijetu u kojem se odvijaju Cocco Billove pustolovine. U nekim se pričama pojavljuje kako jede špagete s umakom od rajčice, a u animiranoj seriji upravo je to postalo njegovo omiljeno jelo. Benito Jacovitti, crtač i scenarist rođen 1923. u Termoliju, u pokrajini Campobasso, tijekom cijele duge karijere uvodio je čitatelje u svoj razigrani, nadrealni i kaotični svijet prepun kockica, pribadača, salama u tenisicama, riba, glista, češljeva, oglodanih kostiju i zakrpanih čarapa. Stranice Cocco Billa obiluju bizarnim detaljima. Među njima su salame, katkad čak i s nogama, crvi s nogama i šeširima, riblje kosti koje se često pojavljuju uz autorov potpis, konji s dvije noge koje jašu ljudi s četiri noge te niz drugih duhovitih čudnovatosti. Kad god ga je netko upitao zašto svoje stripovske vinjete ispunjava detaljima gotovo do posljednjeg milimetra, Benito Jacovitti odgovorio bi s lukavim osmijehom: “Zato što ne volim ništa bacati. Čak ni papir.” U tom prostoru bez praznina nastajali su i razvijali se svi njegovi najpoznatiji likovi. Foto: arhiva Pravi prodor u široku popularnost Jacovitti, koji se katkad potpisivao kao Lisca di Pesce, a češće kao Jac, ostvaruje s Cocco Billom, likom stvorenim 1957. za Il Giorno dei Ragazzi, stripovski prilog dnevnika Il Giorno. Cocco Bill ubrzo postaje iznimno popularan, toliko da mu se pripisuje i mogući utjecaj na Sergia Leonea i film “Za šaku dolara”. No tko je zapravo Cocco Bill? Cocco Bill zvijezda je parodijskog vestern-stripa smještenog u zamišljene predjele američkog Divljeg zapada. Riječ je o naglom revolverašu koji, umjesto viskija, pije čaj od kamilice. Kad ga zbog toga ismijavaju, Bill obično odgovara burno i bez mnogo strpljenja. Ipak, iza njegove prijeke naravi krije se pozitivan junak: Cocco Bill uvijek staje na stranu pravde i pomaže predstavnicima zakona u hvatanju prijestupnika i bandita. Cocco Bill je vješt revolveraš i branitelj zakona, uvijek spreman krenuti u potjeru za razbojnicima na leđima svojega konja Trottalemmea. Jasen Boko Grci su zbog politike preselili Odiseja na Siciliju, ali Homerovi vjetrovi otkrivaju da je zapravo plovio Jadranom Priče su često oblikovane kao vinjete iz nadrealnog američkog Zapada, a pojedine se epizode događaju i u drugim krajevima, primjerice u Kanadi ili Meksiku. Najčešće Cocco Bill stiže u novi grad i ondje se suočava sa zadatkom, nevoljom ili misijom koju mu povjeravaju lokalne vlasti. Među njegovim čestim protivnicima nalaze se Bunz Barabarunz i sedmorica braće Kuknass, dok se u pričama pojavljuje i osebujna Osusanna Ailoviù, zaljubljenica čije osjećaje Cocco Bill ne uzvraća. U članku objavljenom u albumu iz 1962., koji je okupio njegove prve priče, opisan je kao “neobičan lik kojeg svi poznaju, ali malo tko zna odakle dolazi i kamo ide, tko je zapravo: šerif, vladin agent, privatni detektiv, pustolov ili jednostavno netko tko uvijek traži nevolje”. Uz iznimno pametnog konja Trottalemmea, Cocco Bill prolazi Divljim zapadom, uvijek spreman šakama ili mecima odgovoriti svim sumnjivim tipovima na koje naiđe. Nagao i zajedljiv, ali odan i velikodušan, kako priliči pravom kauboju, ima prepoznatljiv uzvik (“Mondo pistola!”) i jednako prepoznatljivu naviku: piti kamilicu kako bi smirio živce. U njegovu bezvremenskom Divljem zapadu mašta ne poznaje pravila, pa su i poslovice skrojene po mjeri: “Ako je bizon bijesan, ne staj mu sprijeda”, “Ako nisi brz na pucanju, ne idi na Divlji zapad”, “U salunu se tuku i mršavi i debeli!” Jacovitti je u intervjuu za Corriere della Sera 1992. duhovito odbacio prigovore o nasilju u vestern-pričama, podsjećajući da se u njegovu svijetu mrtvac nakon nekoliko salto-pokreta sam smjesti u sanduk i odšeta prema groblju. Upravo je takav apsurdni humor postao zaštitni znak serijala. Foto: arhiva Pratiti Cocco Billa, ukratko, ne znači izlagati se ozbiljnom riziku, osim možda opasnosti da se umre od smijeha. Jacovittijev vestern je Divlji zapad neselektivnog nasilja; na svakoj stranici lete meci ili barem šake. To je prikazano toliko pretjerano da je nemoguće shvatiti ozbiljno. Primjerice, smrtno ranjeni padaju na tlo ruku sklopljenih u molitvi. Fizionomije svih likova općenito su “urnebesne”: preveliki nosovi, ruke i stopala; usta s ogoljenim zubima (Cocco ima neobičan fetiš da protivnicima puca u desni); divlje brade i frizure – i uvijek iznova predivno istaknute brade! Taj je Jacovittijev vizualni stil jedinstven i nepogrešiv te se urezuje u pamćenje svake vizualno osjetljive osobe. Neki se zapleti čine zamjenjivima iako uspijeva stvoriti privlačne sporedne likove poput zaljubljene učiteljice Osusanne, koji također pokreću radnju. U drugim pričama tu funkciju ispunjava kukavički (i debeli) apaški poglavica, snalažljivi traper Bing Crocky, a u daljnjim doživljajima zabavljaju nas glumački nadareni prevarant Pepe, pametni šerif Chewing Gum, kralj zabiti Kapula King, pogrebnik Cad Aver i drvenonogi gusar kapetan Smog, koji se može kotrljati po palubi svojom protezom. Monika Herceg Reći da književnost nije politična može samo onaj tko njenu političku moć nije osjetio na svojoj koži Pojavljuju…