JIMMY RIMMER Čovjek koji je dvaput osvojio Europu, a u finalima odigrao samo devet minuta screenshot/instagram googletag.cmd.push(function() { googletag.display(‘divPasicaBelowMainImage’); }); Autor Damir Mrvec 14.08.2026. u 13:33 Dodaj Večernji list među omiljene izvore na Googleu Nogometni svijet oprostio se od legendarnog vratara koji je preminuo u 78. godini. Ostat će upamćen kao jedini engleski igrač s dvije medalje pobjednika Kupa prvaka osvojene s različitim klubovima googletag.cmd.push(function() { googletag.display(‘divRectangle1’); }); U analima europskog nogometa ime Jimmyja Rimmera zauzima posebno, gotovo bizarno mjesto. Njegova karijera, koja se protezala kroz dva desetljeća, ispisala je jednu od najzanimljivijih trivijalnosti: on je jedini Englez koji je osvojio najprestižniji klupski trofej s dva različita kluba, Manchester Unitedom 1968. i Aston Villom 1982. godine. No, iza tog blistavog postignuća krije se priča o čovjeku kojeg je sreća pratila do samog finala, a onda bi mu okrenula leđa. U pobjedi Uniteda nad Benficom na Wembleyju (4:1) bio je neiskorištena zamjena, dok je u trijumfu Ville protiv Bayerna iz Münchena na terenu proveo svega devet minuta prije nego što ga je ozljeda prisilila na izlazak. Razmak od 14 godina između te dvije medalje također predstavlja rekord za najduži period između osvajanja dva naslova Kupa prvaka. Preminuo je u 78. godini. Rođen u Southportu, svoj je nogometni put započeo u Manchester Unitedu, klubu kojem se pridružio kao dječak 1963. godine. Samo dvije godine kasnije potpisao je profesionalni ugovor, no godine koje su uslijedile bile su obilježene strpljivim čekanjem prilike. Proveo je 11 godina na Old Traffordu, ali uglavnom kao rezerva velikom Alexu Stepneyu. U tom je razdoblju sakupio tek 46 nastupa, što je bila frustrirajuća statistika za vratara njegova kalibra. Ipak, bio je dio legendarne generacije koja se, predvođena Mattom Busbyjem, uzdigla iz pepela minhenske tragedije. Dijelio je svlačionicu s ikonama poput Georgea Besta, Bobbyja Charltona i Dennisa Lawa. Kruna te ere stigla je 1968. godine osvajanjem Kupa prvaka. Dok su njegovi suigrači slavili na terenu Wembleyja, Rimmer je pobjedu odgledao s klupe, primivši medalju koja je istovremeno bila i potvrda pripadnosti velikoj momčadi i podsjetnik na njegovu sporednu ulogu. Video sadržaj PODRŠKA IZ SPLITA Hajduk se oglasio ohrabrujućom porukom za Omišane: ‘Dok Cetina teče, uvik će nas biti’ Nakon godina provedenih u sjeni, Rimmerova karijera dobila je prijeko potreban zamah. Kratka, ali iznimno uspješna posudba u Swansea Cityju u jesen 1973. pokazala je njegovu pravu kvalitetu. Njegovih 17 nastupa u Četvrtoj ligi bilo je dovoljno da privuče pažnju velikana. U veljači 1974. godine, menadžer Arsenala Bertie Mee platio je 40.000 funti kako bi ga doveo u London kao dugoročnu zamjenu za legendarnog Boba Wilsona. U Arsenalu je Rimmer napokon postao “broj jedan”. Nakon Wilsonova umirovljenja, preuzeo je vratarsku poziciju i tijekom iduće tri sezone bio je gotovo nezamjenjiv, propustivši tek tri utakmice. Njegova pouzdanost i kvaliteta donijele su mu 1975. godine nagradu za Arsenalovog igrača godine. U tom je razdoblju upisao i svoj jedini nastup za reprezentaciju Engleske, u prijateljskoj utakmici protiv Italije u Sjedinjenim Državama 28. svibnja 1976. I taj je nastup, poput njegove karijere, imao neobičan tijek: primio je dva gola u prvom poluvremenu i bio zamijenjen, da bi Engleska na kraju slavila s 3:2. Za Arsenal je ukupno odigrao 146 utakmica. Međutim, dolaskom novog menadžera Terryja Neilla iz Tottenhama, Rimmerova pozicija u Arsenalu postala je upitna. Neill je sa sobom doveo sjevernoirsku legendu Pata Jenningsa, čime je Rimmer ponovno postao višak. Godine 1977. prodan je Aston Villi, što se pokazalo kao potez koji će definirati ne samo njegovu karijeru, već i povijest kluba iz Birminghama. U Villi je proveo šest sezona i doživio apsolutni vrhunac. Postao je stup obrane i jedan od ključnih igrača momčadi koja je ispisala najsvjetlije stranice klupske povijesti. Birmingham Mail ga je kasnije opisao kao “možda najvećeg vratara u povijesti Aston Ville”, što dovoljno govori o njegovom utjecaju. Njegova mirnoća, iskustvo i kvaliteta bili su temelj na kojem je menadžer Ron Saunders gradio šampionsku momčad. Villa je postala sila koja je mogla parirati tada dominantnom Liverpoolu, a Rimmer je bio jedan od njezinih najpouzdanijih vojnika. Vrhunac Rimmerovog boravka u Aston Villi dogodio se u sezoni 1980-81, kada je klub, na opće iznenađenje, osvojio naslov prvaka Engleske, prvi nakon 71 godine. Rimmer je bio nezamjenjiv, odigravši svaku minutu te sezone i primivši najmanje golova u ligi. Sljedeće sezone, Villa je kao engleski prvak krenula u pohod na Europu. Malo tko im je davao izglede protiv kontinentalnih divova, no momčad je posjedovala nevjerojatan timski duh. – Mislim da nam nitko nije davao šanse, osim nas samih u svlačionici. Nisu nam davali šanse ni na putu do finala, protiv momčadi kao što su Dinamo Kijev ili Anderlecht. Smiješno je to s Villom, jer ljudi govore o tome da je ‘vaše ime na peharu’, i mislim da smo mi počeli dobivati taj osjećaj kako smo napredovali kroz natjecanje – rekao je Rimmer koji je branio u svim utakmicama koje su vodile do finala Finale Kupa prvaka 26. svibnja 1982. u Rotterdamu protiv moćnog Bayerna iz Münchena trebalo je biti kruna Rimmerove karijere. S 34 godine, imao je priliku osvojiti trofej kao ključni igrač, ispravljajući sudbinu iz 1968. godine. No, sudbina je ponovno imala drugačije planove. Nakon samo devet minuta igre, Rimmer je osjetio oštru bol u vratu, posljedicu stare ozljede koja se vratila u najgorem mogućem trenutku. S bolnom grimasom srušio se na travnjak i signalizirao klupi da ne može nastaviti. Bio je to šok za sve. Na njegovo mjesto morao je ući mladi i neiskusni Nigel Spink, koji je do tada imao samo jedan nastup za prvu momčad. Dok je Rimmer s nevjericom s klupe promatrao ostatak utakmice, Spink je odigrao utakmicu života, obranivši nekoliko nevjerojatnih prilika Bayernovih zvijezda. Gol Petera Withea u 67. minuti donio je Villi pobjedu od 1:0 i najveći trofej u povijesti. Rimmer je dobio svoju drugu medalju, ali ponovno bez prilike da osjeti slavlje na terenu. Postao je tek drugi igrač u povijesti, nakon Saula Malatrasija, koji je osvojio Kup prvaka s dva različita kluba, ali s gorkim okusom osobne nesreće. Nakon šest slavnih godina, Rimmer je 1983. napustio Aston Villu…
Čovjek koji je dvaput osvojio Europu, a u finalima odigrao samo devet minuta
