Ideju o paneuropskom nogometnom takmičenju prvi je predložio Henri Delaunay, glavni sekretar Francuskog nogometnog saveza, još 1927. godine, međutim ideja je krenula u realizaciju tek 1958. godine, tri godine nakon Delaunayjeve smrti. Trofej pobjednika Eura kasnije će biti nazvan u njegovu čast.
Prvi turnir, Europski kup nacija, organizovan je 1960. godine u Francuskoj, a na njemu su učestvovale četiri reprezentacije, od njih 17 koje su učestvovale u kvalifikacijskom procesu.
Sljedeći turnir održao se 1964. godine u Španiji, a na njemu je, u kvalifikacijskom ciklusu, učestvovalo čak 29 reprezentacija. Zapadna Njemačka nije učestvovala, kao ni na prvom turniru, dok se Grčka povukla nakon što su izvučeni s Albanijom, s kojom su još službeno bili u ratu.
Format je ostao identičan i za turnir 1968. godine, čiji je domaćin, ali i pobjednik, bila Italija. Ovaj turnir specifičan je zbog dvije situacije koje su se tada dogodile prvi i jedini put u historiji Eura – polufinalna utakmica između Italije i Sovjetskog Saveza odlučena je bacanjem novčića, a došlo je i do ponavljanja finalne utakmice između Italije i SFR Jugoslavije, nakon što je prva završila rezultazom 1:1.
Italija je u ponovljenoj utakmici slavila s 2:0. Kvalifikacijama za ovaj turnir pristupila je 31 zemlja, što je bio dokaz rasta njegove popularnosti.
Turnir održan 1976. godine u SFR Jugoslaviji bio je posljednji na kojemu su učestvovale samo četiri reprezetnacije i za kojeg se i domaćin morao kvalifikovati.
Kada je Italija 1980. godine ponovno dobila domaćinstvo, turnir je proširen s četiri na osam reprezentacija.
Engleska je 1996. godine bila domaćin prvenstva na kojemu je broj reprezentacija s osam povećan na 16.
UEFA je odlučila kako će se za turnir 2016. godine u Francuskoj broj reprezentacija povećati na 24. Odluka je donesena u septembru 2008. godine, a incirali su je savezi Škotske i Irske.
Trofej Europsko prvenstva
Pobjednik UEFA Eura dobiva trofej Henrija Delaunayja, nazvan u čast UEFA-inog glavnog tajnika i začetnika ideje europskog nogometnog prvenstva.
Kako je Henri Delaunay umro pet godina prije prvog turnira 1960. godine, njegov sin Pierre je bio zadužen za dizajniranje trofeja. Od prvog turnira, trofej se predaje u posjed pobjedničkoj ekipi na period od četiri godine, odnosno do sljedećeg izdanja takmičenja.
Za turnir 2008. godine, trofej Henrija Delaunayja je povećan, pošto je stara verzija bila u sjeni drugih UEFA-inih trofeja, poput onoga za pobjednike Lige prvaka.
Novi trofej izrađen je od srebra, a s novom visinom od 60 cm i masom od osam kilograma, viši je i teži od stare verzije. S novog trofeja je uklonjena i malena figura na zadnjoj strani koja žonglira loptu, kao i mramorno postolje. Srebrena baza trofeja morala je biti proširena kako bi trofej bio stabilan. Imena dotadašnjih pobjednika, koja su ranije bila ugravirana u mramorno postolje, sada se graviraju na zadnjoj strani trofeja.
Od 1960. godine, ukupno je 37 različitih zemalja učestvovalo u završnici Europskih prvenstava, s tim da su četiri od njih bivše zemlje koje su se u međuvremenu raspale. Od tih 37 zemalja, njih 13 je igralo u finalu, a njih devet se okrunilo naslovom prvaka Europe
