Kina je prošle godine stavila u orbitu iznad zemlje prvi modul svoje svemirske postaje Tiangong ili ˝Nebeska palata˝, a do kraja godine planira ih dodati još kao što je naučna laboratorija Mengtian. Već sljedeće godine u planu je lansiranje teleskopa Xuantian. Postaja Tiangong će imati vlastiti pogon, sisteme za održavanje života i stambene prostore.
Napomenimo da je Kina tek treća zemlja koja je izgradila svemirsku postaju, naravno nakon SAD-a i SSSR-a. Dakle ovdje vidimo velike ambicije Kine, ali i očekivanja da će baš njihova postaja Tiangong zamijeniti Medjunarodnu postaju ISS, koja bi trebala biti povučena 2031. godine. Recimo i da kineskih astronauta nema na ISS-u jer američki zakon zabranjuje NASI da dijeli svoje podatke sa Kinom.
Apetiti Kine ovdje ne prestaju, oni planiraju uzeti uzorke asteroida koji kruži oko zemlje, a takav poduhvat će zahtijevati veliku tehničku opremljenost, takodjer do 2030. godine žele poslati astronaute na Mjesec te sonde za prikupljanje uzoraka sa Marsa i Jupitera.
Istorija Kine u svemiru
Kina je svoj prvi satelit stavila u orbitu 1970. godine. U tom periodu ispred njih su bili SAD, SSSR, Francuska i Japan. U zadnjih deset godina lansirali su preko 200 raketa u svemir. Tvorci su i bespilotne misije na Mjesec nazvane Change 5, kojoj je cilj bio prikupljanje uzoraka stijena. Postavili su i kinesku zastavu koja je ciljano bila veća od američke.
Lansiranjem njihovog Shenzou 14, Kina je poslala 14 astronauta u svemir, no spomenimo da je bilo i loših trenutaka kao što je slučaj sa padom rakete 2021. godine u Atlanski ocean i par neuspjelih lansiranja 2020. godine.
Kinezi navode da je najmanje 300.000 ljudi bilo involvirano na svemirskim projektima, što je skoro 18 puta više nego što radi u NASI. Kineska nacionalna svemirska organizacija osnovana je 2003. godine sa početnim godišnjim budžetom od 300 miliona dolara (2 mlrd juana). Ali 2016. godine Kina svemirsku industriju otvara privatnim kompanijama koje sada ulažu 1,5 milijardi dolara.
Krajnji ciljevi?
Naravno da Kina želi razviti svoju satelitsku tehnologiju, unaprijediti telekomunikacije, lakše upravljenje vazdušnim saobraćajem, vremenskom prognozom i još mnogo toga. Ali tu su i vojne svrhe, sateliti su najbolji špijuni kada su u pitanju suparničke sile. Neki eksperti čak navode i da je ovaj program vodjen željom da se impresionira ostatak svijeta u smislu projekcije moći i demonstracija tehnološkog napretka.
Čije je vlasništvo svemir?
- Ugovor UN-a iz 1967. godine kaže da niti jedna nacija ne polaže pravo na svemir.
- Sporazum UN-a o Mjesecu iz 1979. godine kaže da se svemir ne bi trebao komercijalno eksplotisati, ali indikativno je da taj sporazum nisu potpisale SAD, Rusija i Kina.
Trenutno na stolu imamo neke američke incijative u vidu sporazuma Artemis koji navodi da se Mjesec može komercijalno eksplotisati na kooperativan način.
