Izgleda kao galeb. Leti kao galeb. Nema propeler, nema mlaz, nema krilo koje miruje dok ga vijak vuče naprijed. Uzgon i potisak dolaze iz istog pokreta: krilo se spušta, krilo se uvija, zrak ide natrag. To je SmartBird, robot kojeg je njemački Festo složio da pokaže kako se ptičji let može preslikati u stroj.
Nije jučerašnja vijest. Festo ga je pokazao u travnju 2011. na sajmu u Hannoveru. I petnaest godina kasnije ostaje jedan od najčišćih primjera biomimetike: inženjeri nisu ptici dodali motor sa strane, nego su rastavili sam zamah.
Što su kopirali
Uzor je srebrnasti galeb. Pametni stroj ima trup dug 1,07 metara, raspon krila oko dva metra i masu od 450 grama. Toliko teži punjena ptica, ne zrakoplov. Kostur je od ugljičnih vlakana, koža od poliuretanske pjene, tanka da ne odvoji strujanje zraka, a dovoljno lagana da dva metra krila ostanu u zraku.
U prsima sjedi jedan mali elektromotor bez četkica. Festo navodi potrošnju od 23 vata. To je manje od žarulje. Motor ne vrti propeler. Preko prijenosa diže i spušta krila, otprilike onako kako klip na starom stroju gura polugu. Unutar krila su servomotori koji krilo u hodu zakreću, do 45 stupnjeva, brzo. Taj uvrt daje kut pod kojim krilo gura zrak unazad. Bez njega mahanje samo poskakuje. S njim stroj ide naprijed.
Rep i glava služe za smjer. Baterija je litij-polimerska, dva članka, 7,4 volta. Upravljanje ide radijem. U letu se mjere položaj krila, uvijanje i stanje baterije, pa se hod može korigirati u djeliću sekunde.
Zašto je to teže od drona
Dron s četiri propelera rješava let grubo: vijak vuče, elektronika drži ravnotežu. Ptica nema taj luksuz. Isto krilo mora nositi i gurati, i mora to raditi dok mijenja oblik. Raniji ornitopteri, strojevi s mlatarajućim krilima, često su znali lebdjeti samo uz pomoć, ili su padali čim zamah postane nespretan. SmartBird uzlijeće, leti i slijeće sam, bez drugog pogona. Festo za aerodinamičku iskoristivost navodi više od 80 posto. To je brojka iz njihova laboratorija, ne iz trgovine, ali pokazuje gdje su gađali: da zamah ne rasipa zrak na rubovima poteza.
Projekt je izašao iz Festova Bionic Learning Networka, skupine koja prirodu tretira kao gotov inženjerski crtež. Voditelj rada na SmartBirdu bio je Markus Fischer. Cilj nije bio prodati galeba. Cilj je bio pokazati da se mehanika, lagana gradnja i upravljanje mogu složiti u pokret koji biologija već zna.
Što stroj nije
Nije zamjena za pticu i nije dron za dostavu. Raspon od dva metra i 450 grama znači da je krhak, spor u smislu korisnog tereta i napravljen za dvoranu i pokazni let, ne za kišu nad lukom. Nema kandži za paket. Ima točno onoliko elektronike koliko treba da krilo uradi ono što pero radi mišićem.
Zato se i danas vrti u pričama o robotici. Ne zato što je najnoviji, nego zato što je rijetko tko tako doslovno odgovorio na pitanje kako galeb ostaje u zraku bez ijednog vijka ispred nosa.
